Marmaduke (2010) – recenzija
Ovaj film je jedna simpatična priča o američkoj obitelji, koja se iz Kanzasa seli u Orange County u Kaliforniji. No cijela se priča ipak vrti oko junaka iz imena filma, psa Marmadukea. Marmaduke je još jedan lik koji nam je iz svijeta stripa došao na veliko platno, no hoće li mu to donijeti veću slavu?
Zavisi koga pitate, ili još bolje što od filma očekujete. Dok je primjerice serijal Beethoven bio primjer kultnoga filma koji ste uvijek mogli pogledati sa cijelom obitelji u sezoni repriziranja na državnoj televiziji, ovo bi vam već nakon prvog gledanja moglo ostaviti prilično gorak okus u ustima.
Već od samog početka vam je jasno da nešto ne štima. Priča se odvija izuzetno linearno, i svakom tko ima IQ iznad 75, prilično je jasno što će se dogoditi u sljedećoj sceni. Dok vas ostali filmovi ovog tipa polako uvode u radnju sa primjerice maštovito smještenom kamerom koja prati vlasnika psa dok ga šeće predgrađem i pozdravlja susjede, u Marmadukeu će se ovakve situacije preletjeti, ili ih neće ni biti.
Vizualno je pak film vrlo dobar. Animacija je očito napredovala od Gle tko to govori 3 (LOL), tako da likovi pasa govore baš kao i ljudi. Jedino je ples na odjavnoj špici pomalo nerealističan, ali i u istoj mjeri nepotreban kao i onaj na kraju Milijunaša s ulice (još dan danas mi nije jasno čemu to).
Glazba u filmu je OK, ali soundtack filma neće biti jedan od onih kojih ćete se sjećati ili ga naknadno kupiti.
Sve u svemu, ovo nažalost nije film koji ćete poželjeti pogledati nekoliko puta s vašom obitelji, ali će pružiti brdo trenutačne zabave za vaše najmlađe, i nešto malo (ili puno) manje za vas same.
ZAKLJUČAK: Klinci bi mogli biti oduševljeni.
NAŠA OCJENA: 








(5.0/10)
TVOJA OCJENA: ?











